Kasi se, prema prenetom tekstu, poziva na podatke Svetske zdravstvene organizacije. Naveo je da 50 grama može da odgovara jednoj viršli, količini od nekoliko kriški slanine ili suhomesnatog proizvoda, u zavisnosti od debljine kriški i proizvođača. Procenat se odnosi na povećanje rizika, dok pojedinačni rizik zavisi i od drugih faktora, uključujući genetiku, učestalost konzumiranja i način života.

Šta obuhvata klasifikacija

Međunarodna agencija za istraživanje raka (IARC), koja deluje u okviru SZO, klasifikovala je 2015. prerađeno meso kao kancerogeno za ljude, nakon analize više od 800 studija, navodi N1. Crveno meso svrstano je u grupu verovatno kancerogenih proizvoda.

U istoj grupi kao prerađeno meso nalaze se i duvan i azbest, ali ta kategorija govori o jačini dokaza da nešto može da izazove rak, a ne o tome da su rizici jednaki. Prema onkologu Nadžibu Al Halaku sa Instituta za rak Karmanos, najjači dokazi odnose se na rak debelog creva, dok istraživanja ukazuju i na moguću povezanost s drugim vrstama raka.

Prerada i mogući mehanizmi

Viša klinička dijetetičarka Hana Dalpijaz sa Instituta za rak Dana-Farber među mesne prerađevine ubraja meso konzervisano dimljenjem, salamurenjem, soljenjem ili hemijskim konzervansima. Kao primere navodi slaninu, viršle, kobasice i suhomesnate proizvode.

Al Halak objašnjava da nitriti mogu da učestvuju u stvaranju kancerogenih N-nitrozo jedinjenja i oštećenju DNK. Prema njegovim rečima, pri dimljenju mogu da nastanu i policiklični aromatični ugljovodonici. N1 navodi i da priprema na visokim temperaturama, naročito kada meso zagori, može da dovede do stvaranja dodatnih štetnih supstanci.

Predlozi za smanjenje unosa

Al Halak savetuje izbegavanje mesnih prerađevina kada je to moguće. Dalpijaz kao zamene predlaže pečenu ćuretinu ili piletinu, ali i tofu, humus, pasulj i sočivo. Onima kojima je teško da promenu uvedu odjednom savetuje postepeno smanjivanje broja obroka koji sadrže suhomesnate proizvode.